Najbolje piće s pogledom na more u Splitu nije uopće na terasi: ono je na kamenu Matejuške, male ribarske lučice na zapadnom kraju Rive, s flašom iz dućana i nogama nad vodom. Ako želite stol i konobara, kafići na Rivi u sjeni palmi gledaju pravo u luku, terasa Vidilice na vrhu marjanskih skala stavlja vam cijelu staru jezgru pod noge, a zapadna obala hvata zadnje svjetlo. Ovo je grad koji pije polako i na otvorenom, i za to mu ne treba rooftop.
Matejuška: kamena obala
Svaki je Splićanin ovdje sjedio. Matejuška je radna lučica malih drvenih barki, a njezin je mul oko zalaska postao neslužbena splitska dnevna soba — studenti, ribari, parovi, netko s gitarom, svi okrenuti zapadu. Ritual je jednostavan: kupite nešto hladno u dućanu, nađite mjesto na kamenu i ostanite dok svjetlo ne padne. Nitko vas neće požurivati i ništa ne košta kao terasa. Flašu i smeće odnesite sa sobom; to je cijela etiketa.
Riva, za pasarelu
Riva je šetnica pod palmama duž luke, a njezini kafići su mjesto gdje Split radi ranovečernji krug — kava koja pređe u špricer, isti onaj polagani krug ljudi koje ste vidjeli i jučer. Sjednite licem prema vodi u pozno popodne i dobivate barke, otoke koji poplave i zvonik za sobom koji hvata zadnje sunce. Turistički je u iskrenom smislu: i domaći su tu, jer to doista je najbolje mjesto u gradu. Dođite u sedam, ne u deset.
Vidilica: terasa nad krovovima
Popnite se kamenim skalama iz Velog Varoša prema Marjanu i stižete na Vidilicu — kafić-terasu na brdu s cijelom starom jezgrom, lukom i otocima razastrtima ispod. Deset je oznojenih minuta od naših vrata i vraća svaki korak, posebno u satu prije zalaska kad krovovi postanu narančasti. Naručite nešto malo i ostanite dugo. Odavde možete nastaviti u borove ako vam je draža šetnja od druge runde.
Zapadna obala
Zalazak se u Splitu događa na zapadnoj strani. Zapadna obala, iza trajektne luke, daje vam nepretenciozan potez uz vodu sa svjetlom pravo u lice; dalje uokolo, pod Marjanom, uvala Kašjuni okružena borovima ima beach bar i kupanje prije pića, što je ispravan red. To je praktičan odgovor na pitanje gdje domaći gledaju zalazak — a ako želite pratiti svjetlo pješke umjesto sjediti na mjestu, isti sat pokriva i šetnja zlatnim satom.
Što zapravo naručiti
Zadano je gemišt — bijelo vino i mineralna, piće koje razvuče dalmatinsko popodne. Ljeti je bevanda (crno vino s vodom) iskrena domaća narudžba, a za nešto oštrije postoji rakija, koja nije toliko aperitiv koliko interpunkcija. Ako želite piti kako treba, tražite čašu Plavca Malog ili Pošipa. Kava je ovdje također legitimno piće za zalazak.
Nepisana pravila
Piće je ovdje polako. Jedna čaša može držati stol dva sata i nikome nije krivo; žurba je jedini nepristojan potez. Rooftop barovi postoje nad jezgrom i lijepi su, ali nisu mjesto kamo grad ide — grad ide na vodu. Odjeća je ono u čemu ste se kupali. A dobar sat nije sam zalazak, nego dvadeset minuta poslije njega, kad se gužva prorijedi, kamen vraća toplinu i otoci postanu boje modrice.
Sve to od vrata
Sve je ovo pješke iz Velog Varoša. Od naših apartmana pet je minuta dolje do Matejuške, deset uz Rivu, a iste skale koje vode na Vidilicu počinju na kraju ulice. To je pravi argument za odsjedanje u staroj jezgri: cijela se večer odvija bez auta, taksija i plana.