An espresso cup on a worn wooden table in warm light

Riječi koje stranci prvo nauče u Splitu — i što s njima zabrljaju

Ako gost prije dolaska u Split nauči četiri riječi, to budu dobar dan, hvala, molim i živjeli. Nitko od njih ne očekuje hrvatski — engleski se govori posvuda — ali razlika između gosta koji dođe s ničim i onoga koji dođe s četiri riječi vidljiva je u tome kako ga se dočeka. Zanimljivije je, međutim, gledati koje riječi pokupe sami, bez da ih je itko učio, i gdje pritom redovito zabrljaju.

Izgovor im je lakši nego što misle

Strancima je najveće otkriće da se hrvatski piše kako se govori. Pet pravila ih odvede daleko: c je “ts”, č je “ch”, ć mekše, š je “sh”, ž kao u francuskom jour, j je “y”. Najčešća greška: hvala izgovore kao “vala”, jer im početno hv ne sjeda. Druga: ć i č im zvuče isto, pa ćao i čao postanu ista stvar — što, iskreno, i jest.

Riječi koje im promijene jelovnik

Domaće je riječ koja im najviše vrijedi, i obično je nauče slučajno. Kad shvate da domaće vino nije isto što i vino s karte, promijeni im se cijelo putovanje. Konoba nauče odmah. Dobar tek nauče od konobara pa ga počnu govoriti susjednom stolu, što ispadne simpatično. Račun nauče zadnji, obično nakon pola sata čekanja i zaključka da ih se ignorira — a zapravo im se samo ne tjera da odu.

Dalmatinske riječi koje ih kupe

Pomalo im je omiljena, i shvate je bolje nego što očekujemo — brzo skuže da nije samo “polako” nego stav. Fjaka im je apsolutni hit; objašnjavamo je u zasebnom tekstu, a stranci je prepričavaju doma kao da su otkrili nešto. Gušt razumiju odmah. A ča ih zbuni pa oduševi kad im se kaže da je to dijalektalni biljeg ove obale, a ne pogreška.

Vremenske riječi

Bura, jugo i maestral su im često prve “stručne” riječi, jer ih čuju svaki dan i brzo povežu s raspoloženjem oko sebe. More nauče prvi dan. Zabavno je gledati kako nauče i to da se na jugo sve smije svaliti.

Gdje najčešće pogriješe

Prva greška je da ne pozdrave pri ulasku u dućan — u većini njihovih zemalja to nije običaj, pa djeluju bezobrazno iako nisu. Druga je da krenu na engleskom bez uvoda; dvije sekunde hrvatskog pa engleski potpuno promijeni ton razgovora. Treća je da misle da moraju znati padeže. Ne moraju, i nitko ih ne ocjenjuje.

Zašto to uopće pišemo

Zato što gosti koji probaju prolaze bolje, a i nama je ljepše. Nekoliko riječi je najjeftiniji način da netko prestane biti turist i postane posjetitelj. Iz naših apartmana do pekare na uglu ima trideset sekundi — taman dovoljno da se to isproba.

Scroll to Top