Sat i četvrt od Splita prema unutrašnjosti, krš izvede nešto teatralno. Na rubu malog Imotskog tlo se jednostavno otvori — dvaput. Jedan ponor drži jezero u kojem se možete kupati, do kojeg staza cik-cak silazi niz liticu. Drugi je ponor crvenih stijenki toliko dubok da bi cijeli gradski zvonik nestao u njegovoj sjeni više puta. Stranih posjetitelja gotovo da nema. Ovo je najčudniji veliki izlet u Dalmaciji.
Modro jezero: jezero u koje se silazi
Modro jezero sjedi u vrtači odmah iza imotske glavne ulice. Kamena staza — građena prije stotinjak godina i nedavno obnovljena — serpentinama silazi niz liticu i za deset minuta stojite na obali jezera na dnu zemlje, dok se litice dižu uokolo poput amfiteatra natkrivenog nebom. Ljeti, kad je razina prava, lokalci se ovdje kupaju svakodnevno; malo je čudnijih i boljih mjesta za skok u vodu na ovoj obali.
Jezero s ćudima
Trik Modrog jezera je razina vode, koja se između sezona zna zaljuljati za desetke metara. U kišna proljeća zapljuskuje vrh staze; u suhim godinama do kasne jeseni zna potpuno nestati — a kad nestane, grad na suhom dnu slavno odigra nogometnu utakmicu, jednu od najčudnijih hrvatskih tradicija. Koju god razinu zateknete, ta je ispravna: jezero je živi mjerač krša ispod.
Crveno jezero: ono u koje se samo gleda
Deset minuta hoda dalje, Crveno jezero igra po drugim pravilima. Silaska nema i neće ga biti: hrđavocrvene stijenke ponora ruše se gotovo okomito do jezera čija površina leži duboko ispod ruba, s otprilike pola kilometra od usne do dna — među najdubljim krškim fenomenima Europe. Stojite na vidikovcu, držite se za ogradu i osjetite kako vam se mjerilo svijeta rekalibrira. Fotografije ga splošte; želudac neće.
Grad između jezera
Sam Imotski zaslužuje sredinu dana: strmi stari grad blijedog kamena okrunjen tvrđavom Topanom točno iznad Modrog jezera, kafići na glavnoj ulici gdje je tempo skroz zagorski i kuhinja koja podrazumijeva da ste apetit zaradili — pršut, janjetina, uštipci. Ovo je Dalmacija unutrašnjosti: suša, ponosnija, tiša, sat i cijeli svijet od rive.
Praktična stranica
Autocesta odradi većinu posla: Split–Imotski je oko 75 minuta autom, što ovo čini jednim od najlakših izleta u zaleđe. Ujutro silazak do Modrog (hlad i svježiji zrak u vrtači), ručak u gradu, rub Crvenog poslijepodne. Obujte cipele s gripom za jezersku stazu i ponesite vodu; na dnu zemlje nema kioska. Vozači se doma mogu vratiti preko podbiokovlja i obale, ili upariti Imotski s cetinskim krajem za pun zagorski dan.
Zašto vrijedi okrenuti leđa moru
Zato što vam ništa drugo kod Splita ne presloži osjećaj krajolika kao stajanje unutar jedne vrtače ujutro i na rubu još dublje nakon ručka. Od svih izleta koje preporučujemo, Imotski je onaj s kojeg se gosti vraćaju s pitanjem: “Zašto nitko ne priča o ovome?” Krenite rano iz stare jezgre i doma ste za večernje kupanje.