Većina posjetitelja Rim u Splitu upozna kao kulisu za kavu — zidine palače oko kafićkog stola. Ali palača je tek zadnja stranica priče. Deset minuta u zaleđe leži Salona, ruševni rimski glavni grad koji je nekoć brojio desetke tisuća; iznad oboje, tvrđava Klis čuva planinski prijevoj zbog kojeg je ovu obalu uopće vrijedilo držati. Složite to troje pravim redom i pročitat ćete sedamnaest stoljeća u jednom neužurbanom danu.
Počnite gdje priča završava: palača
Idite rano, prije izletnika, i prošećite Dioklecijanovim mirovinskim domom dok je još kvart: Peristil prazan, katedralna zvona na probi, podrumi hladni. Dioklecijan je jedini rimski car koji je dobrovoljno abdicirao — ovo je kuća koju je izabrao umjesto carstva, okrenuta moru, jutro hoda od mjesta gdje je rođen.
Zatim grad u koji se vratio: Salona
Kratka vožnja busom ili taksijem u zaleđe i ruševine Salone prostiru se kroz polja i maslinike — glavni grad rimske Dalmacije, grad desetaka tisuća ljudi s amfiteatrom, termama, bazilikama i zidinama za koje je trebao sat hoda. Danas je najbolje čuvana carska tajna ove obale: amfiteatar često imate za sebe, dijeleći ga s čempresima i cvrčcima. Salona palaču stavlja u pravo mjerilo — ovo, a ne Split, bio je centar ovog svijeta.
Završite iznad svega: Klis
Od Salone je tvrđava Klis deset minuta vožnje uzbrdo — oštrica kamena u prijevoju koja od antike gleda cestu s obale prema unutrašnjosti. Sa zidina se cijeli dan složi pod vama: salonitanska mreža u poljima, splitski zvonik uz more, otoci iza. Kasno poslijepodne je pravi sat — vrućina pukne, svjetlo pobronča, a tvrđava zasluži glas najboljeg pogleda srednje Dalmacije.
Redoslijed je bitan
Palača u zoru, Salona u jutarnjem hladu, dugi ručak u konobi, Klis za zlatni sat. Taj slijed prati sunce, izbjegne svaku gužvu i priča priču unatrag — od mirovinskog doma, preko glavnog grada, do prijevoja koji je čuvao oboje. Obrnuto (Klis u podne, palača u 17) borite se sa svjetlom i grupama na svakom koraku.
Praktična stranica
Ukupne vožnje je ispod sat vremena; pokrivaju je i busevi i taksiji, a spora, lijepa verzija uparuje Salonu s rijekom Jadro. Obujte prave cipele — Salona je živa ruševina, ne muzejski pod. Salona i Klis naplaćuju skromne ulaznice; ponesite vodu za oboje. A ručak između, u Solinu ili pod Klisom, tu se zaleđe pokazuje — ovo je kraj ražnja.
Zašto ovaj dan ostane s ljudima
Peristil može fotografirati svatko. Ali kad jednom stanete u tihi salonitanski amfiteatar i potom sve to pogledate s Klisa, palača prestane biti lijepa kulisa i postane ono što jest: posljednje poglavlje rimskog svijeta kroz koji ste upravo prošli. Gosti naših apartmana u staroj jezgri ovaj dan počinju i završavaju unutar njegove zadnje stranice.